Sveti Đuređ je jedan od najomiljenijih svetaca u kršćanskoj tradiciji. Smatra se mučenikom i štuje se zbog hrabrosti i vjere tijekom progona kršćana.

        U srijedu 23. travnja, Hrvati u Rumunjskoj proslavili su Svetog Đurđa, u narodnoj tradiciji Karaševaca poznatog kao “pastir životinja”. Stotinama godina karaševski Hrvati slave Svetog Đurđa, a to je običaj koji ima za cilj donijeti blagostanje i obilje seljanskim stadima. Blagdan svetog Jurja smatra se i početkom pastirskog ljeta, a uz ovaj dan vezane su brojne tradicije i praznovjerja. Također, na dan svetog Jurja mnogi naši ljudi i mnogi Rumunji slave svoj imendan. 

        Filijala iz Klokotiča Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj obilježila je ovaj dan organiziranjem obreda otkukanja na prostranom imanju Marjana Birte (Šeme) u klokotičkom hotaru, u idiličnom ambijentu nadomak puta koji iz Klokotiča vodi prema županijskom putu Ričica – Oravica. Marjan Birta je inače predsjednik klokotičke filijale Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj i član Rukovodećeg odbora organizacije. Na đurđevdanskom događaju okupilo se preko 150 osoba iz karaševskih mjesta, mnogi oblačeni u karaševsku narodnu nošnju ili noseći bar jedan element naše stare nošnje. Neumorna muzička formacija čuvenog Petra Mikula je svojim starim karaševskim pjesmama svima uljepšala dan. Kada je riječ o samome otkukanju, s jedne strane najbolje ovce stoje djevojke, s druge strane dječaci i svi zajedno se u danom trenutku upuštaju u lomljenje kolača kojega vlasnik stada drži iznad odabrane ovce. Ako djevojke odlome veći komad, dogodine će se roditi više ovaca, ako veliki komad pripada dječacima, onda će ovnovi prevladati u stadu. Ovaj običaj, koliko je nama poznato, je specifičan karaševskim mjestima za koji je pastirski rad oduvijek bio bitna briga i glavno sredstvo egzistencije koje je istovremeno bilo surovo i fascinantno. Uostalom, uopće je poznato da je u davnini glavno zanimanje Karaševaka bilo ovčarstvo, gotovo svaki naš čovjek je bio ovčar. Osim u svim našim karaševskim selima, ceremonija otkukanja vrši se jedino još i u obljižnjem naselju Gorulji, mjestu gdje stanovnici rumunjske nacionalnosti čine više od 85% stanovništva, a koji su, po svemu sudeći, preuzeli običaj od naših ljudi s kojima su u davnim vremenima stupali u kontakt.

        Nakon lomljenja kolača svi gosti su bili pozvani na ručak. Glavno jelo je bilo janjeći paprikaš i janje pripremljeno s velikom pažnjom za najsočniji okus, a domaćini su se pobrinuli da ne fali domaći kruhi, ovčji sir, šunka, kobasica, slanina, kolač i drugi karaševski specijaliteti. Prije jela se molila molitva, a ručak je bio posvećen svetome Đurđu, svecu koji se toga dana slavio.